formalno-neformalno

Školski engleski naspram engleskog iz svakodnevnog života

Učenje engleskog jezika podrazumeva savladavanje gramatike i rečnika, ali pravi izazov je razumevanje neformalnog, svakodnevnog govora. Izrazi koje koristiš u učionici nisu uvek isti kao oni koje čuješ u stvarnom životu. Ovaj vodič ti pomaže da razlikuješ formalni engleski (A2 nivo) i kolokvijalni ili sleng engleski (C2 nivo).

Formalni i neformalni engleski: u čemu je razlika?

Formalni engleski

Koristi se u zvaničnim, profesionalnim ili akademskim situacijama. Karakterišu ga potpune rečenice, standardna gramatika, precizan vokabular i izbegavanje skraćenica ili kolokvijalnih izraza. Formalni engleski se često upotrebljava u poslovnim mejlovima, izveštajima, akademskim radovima ili prilikom obraćanja ljudima koje ne poznajemo dobro.

Na primer, umesto neformalnog “Give me that report”, u formalnom engleskom bolje je reći “Could you please provide me with the report?”. Ovo zvuči pristojno i uvažavajuće, što je važno u zvaničnoj komunikaciji.

Neformalni engleski (kolokvijalni engleski)

Poznat i kao sleng ili neformalni govor, koristi se u svakodnevnim razgovorima, na društvenim mrežama i među prijateljima. U savremenoj školi stranih jezika u Beogradu, sve veći akcenat stavlja se upravo na ovakav način komunikacije, jer razumevanje kolokvijalnih izraza pomaže da:
• zvučiš prirodnije kada govoriš engleski
• lakše pratiš razgovore sa izvornim govornicima
• bolje razumeš filmove, serije i sadržaj na društvenim mrežama
Na primer, dok se u učionici često uči izraz “I have no money”, u stvarnom životu ljudi češće kažu “I’m broke”.

Kako zvuče formalni i neformalni izrazi – primeri i objašnjenja

Evo nekoliko praktičnih primera koji pokazuju razliku između formalnog i neformalnog engleskog:
I have no money → I’m broke
„I’m broke“ je neformalni način da kažeš da nemaš novca.
Relax → Chill
„Chill“ se koristi u opuštenom govoru, znači isto što i „opusti se“.
No problem → No biggie
„No biggie“ znači „nije problem, nema veze“, casual verzija.
Spend time together → Hangout
„Hangout“ se koristi kad se družiš sa prijateljima bez formalnog plana.
Call me → Hit me up
„Hit me up“ znači „javi se“ ili „pozovi/pošalji poruku“, jako kolokvijalno.
Very good → Awesome
„Awesome“ je neformalni izraz za nešto što je sjajno, odlično.
Strange person → Creep
„Creep“ označava nekoga čije ponašanje je čudno ili neprijatno.
I’m angry → I’m pissed
„Pissed“ je kolokvijalni izraz za ljutnju.
Be quiet → Zip it
„Zip it“ je grublji, neformalan način da kažeš „ćuti“.

Kako kombinovati formalni i kolokvijalni engleski

Savladavanje i formalnog i kolokvijalnog engleskog omogućava ti da prilagodiš svoj govor različitim situacijama i da zvučiš prirodno, samouvereno i tečno.
Formalni engleski najbolje koristiš u poslovnim ili akademskim zadacima, u zvaničnoj prepisci ili prilikom obraćanja ljudima koje ne poznaješ dobro.
S druge strane, kolokvijalni engleski je idealan za svakodnevne razgovore, druženja sa prijateljima, komunikaciju na društvenim mrežama i gledanje filmova ili serija.

Kombinovanjem ova dva pristupa ne samo da razumeš i koristiš jezik u različitim kontekstima, već i pokazuješ fleksibilnost i napredno znanje engleskog jezika. U školi stranih jezika u Beogradu, upravo se ovakav balans između formalnog i kolokvijalnog engleskog često stavlja u fokus nastave, jer priprema polaznike za stvarnu komunikaciju u različitim situacijama.

Engleski na zabavan način

Zamisli da si na rođendanskoj proslavi i želiš da pozoveš prijatelja da ti se pridruži. Kako bi zvučalo ako koristiš formalni, a kako neformalni engleski?
Formalno: “I would like to invite you to my birthday celebration this Saturday. I hope you can attend.”
Neformalno: “Hey! Come to my birthday party on Saturday, it’ll be fun!”
Obe verzije prenose istu poruku, ali ton je potpuno drugačiji – formalna rečenica zvuči uljudno i zvanično, dok neformalna je opuštena i prijateljska.
Probaj i ti: sledeći put kad želiš nekoga da pozoveš, napiši poruku formalno i neformalno. Videćeš koliko razlika u tonu može da promeni celokupni utisak!

ucionica

Naučite tajne tečnog govora

Ako želite da vaš engleski zvuči prirodnije i brže, važno je razumeti razliku između Basic English i Fast English. U našoj školi stranih jezika Beograd polaznici se upoznaju sa ovim stilovima govora kako bi svoje konverzacione veštine podigli na viši nivo.

Kroz praktične vežbe i primere iz svakodnevnog govora, oni uče kako da prepoznaju i koriste skraćene oblike, prirodne izraze i brz način komunikacije, čime njihova komunikacija postaje spontanija i tečnija, gotovo kao kod izvornih govornika.

Kada koristimo Basic English?

Basic English je standardni oblik engleskog jezika koji učimo u školama. To je jasan, pravilno strukturiran engleski, pogodan za pisanje, formalne razgovore i osnovnu komunikaciju.

Primeri Basic English-a:
• I don’t know
• I’ve got to go
• What are you doing?
• Tell them

Ovaj oblik je savršen za početnike i za situacije kada želite da budete razumljivi bez skraćivanja ili lokalnih izraza.

Kako funkcioniše Fast English?

Fast English je prirodniji, brži način govora koji koriste izvorni govornici. Rečenice se često spajaju, skraćuju i izgovaraju opuštenije. Ovaj stil je idealan za razgovor sa prijateljima ili u neformalnim situacijama.

Primeri Fast English-a:
• I dunno (I don’t know)
• Gotta go (I’ve got to go)
• Whatcha doin’? (What are you doing?)
• Tellem (Tell them)

Korišćenjem Fast English-a govor zvuči tečnije, a vi delujete prirodnije i samouverenije.

Prelazak sa Basic na Fast English

Evo nekoliko saveta:
1. Slušajte izvorne govornike – filmove, serije, podcaste. Obratite pažnju na skraćene reči i izraze
2. Vežbajte izgovor – spojene reči često zahtevaju drugačiji naglasak
3. Koristite fraze u kontekstu – umesto pojedinačnih reči, učite čitave fraze i izraze
4. Ponovite naglas – govorite naglas da steknete naviku

Vaš Fast English izazov

Pročitajte dijalog i pokušajte da dopunite prazna mesta koristeći Fast English. Pored praznih linija u zagradi je Basic English oblik:

I meet my friend Sara at the café and ask her “__________” (What are you doing?). She asks if I will come to her birthday, but I just answer “__________” (I don’t know) and promise I will try to make it. I hurry and say “__________” (I’ve got to go) so that I can finish my errands and get to the party.