Da li se razlikuje prevod dokumenata i tekstualnog sadržaja

Obično ljudi koji nisu naročito informisani smatraju da jedan prevodilac može u relativno kratkom vremenskom periodu da izvrši prevod bilo kog sadržaja sa engleskog jezika na srpski ili prevod sa engleskog na bilo koji drugi strani jezik, kao i u drugačijem smeru. Uz to, većina ljudi smatra i da nema baš neke naročite razlike između obrade dokumenata i različitih tekstualnih sadržaja. Međutim, istina je sasvim drugačija… Prisutna je značajna razlika između prevođenja tekstova i bilo kojih dokumenata, te se podrazumeva da sa time moraju da budu upoznati svi, koji imaju potrebu za takvom uslugom, te žele da angažuju profesionalce za njeno izvršenje.

Šta uključuje prevođenje dokumenata?

U principu sam postupak obrade bilo kog dokumenta je definisan i podrazumeva strogo definisana pravila, koja se moraju poštovati u okviru svake zemlje. A ta pravila podrazumevaju, na prvom mestu da prevodi dokumenata nisu validni, ukoliko se na njima ne nalazi i pečat zvanično ovlašćenog stručnjaka, to jest sudskog tumača za konkretni jetik. Podrazumeva se da sudski tumač mora posedovati adekvatna ovlašćenja i dozvole za vršenje poslova overe.

Pečat zvanično ovlašćenog sudskog tumača mora da se nalazi na prethodno prevedenom dokumentu sa ciljem da potvrdi njegovu verodostojnost. Da budemo precizni, podrazumeva se da pečat ovog ovlašćenog stručnjaka potvrđuje da je prevod dokumenta ili celokupne dokumentacije potpuno isti kao i originalni sadržaj. Dakle, jedini dokument koji se smatra verodostojnim, a kada je u pitanju njegovo prevođenje sa srpskog jezika na nemački ili u apsolutno bilo kojoj kombinaciji jezika jeste onaj, koji je preveden i na kome se nalazi pečat zvanično ovlašćenog sudskog tumača. Samo tako obrađen dokument može da bude smatran zakonski ispravnim i validnim, te se podrazumeva da njegov vlasnik ima apsolutno pravo da ga preda bilo kojoj nadležnoj instituciji i uopšteno, da se njime koristi kao da je u pitanju originalan dokument.

S obzirom na to da postoji takozvani Apostille ili Haški pečat, a da on u skladu sa pravilima mora biti stavljen na određena dokumenta, to podrazumeva da klijent mora podatke o tome samostalno da zatraži. A da ne bi bilo nikakve zabune, moramo naglasiti da ovlašćeni sudski tumač nema ni dužnost ni obavezu da daje informacije klijentima o postupku overe Haškim pečatom. Najjednostavnije bi bilo da klijent, neposredno pre nego što angažuje konkretnog stručnjaka, zatraži informacije o takozvanom postupku nadovere od zaposlenih u okviru nadležnih institucija Republike Srbije. A to znači da bi on morao da sazna da li u konkretnom slučaju prvo prevodioci i sudski tumači vrše svoj deo posla, odnosno da li oni sadržinu tog dokumenta najpre prevode i overavaju, pa zatim šalju nadležnima na dodatnu overu, to jest na overu Haškim pečatom ili je postupak nešto drugačiji. U suštini, postoji mogućnost i da se zahteva prvo overa Apostille pečatom, a zatim prevođenje i dokumenta i samog Haškog pečata, pa tek onda overu tako obrađenog dokumenta od strane ovlašćenog sudskog tumača.

Samim tim što postoji nekoliko varijanti kada je u pitanju prevođenje dokumenata, to je preporuka da vlasnik informacije o tome dobije od nadležnih u okviru osnovnih sudova naše zemlje.

Kako se vrši prevođenje tekstova?

Više je nego jednostavan postupak kada su u pitanju prevodi tekstova u bilo kojoj jezičkoj kombinaciji.

Naime, tada nije potrebno da sudski tumači i prevodioci zajedno rade na konkretnim sadržajima, već je dovoljno da samo stručnjak, koji je zadužen za prevod, uslugu za koju je specijalizovan i pruži.

U principu sve zavisi od toga koliko su kompleksni sadržaji u pitanju, pa se na osnovu svega toga definiše i rok za izradu prevoda.

Sledeći put kada budete zahtevali prevod dokumenata ili tekstova, uzmite sve ove informacije u obzir, kako biste celokupan postupak pojednostavili i maksimalno ubrzali.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *